Svetski dan borbe protiv raka

4.februara obeležava se Svetski dan borbe protiv raka. U ovom trenutku 22 miliona ljudi živi sa dijagnozom raka. Svake godine se ta dijagnoza postavi kod 11 miliona ljudi, a maligne bolesti usmrte sedam miliona ljudi.

RANO OTKRIVANJE ZNAČI I USPEŠNO IZLEČENJE !!!

U Srbiji svake godine od raka  oboli 36000 ljudi, a umre oko 20000. Ta sumorna statistika se svakako može promeniti, što u krajnjem slučaju zavisi od svih nas. Rak je kao bolest postao jedan od najznačajnijih socio-medicinskih problema savremenog sveta. Osim ugrožavanja fizičkog zdravlja, bolest dovodi i do oblikovanja drugačije strukture ličnosti obolelog, pa i onih koji sa njima žive i rade. Shodno tome posebnu pažnju treba obratiti na rehabilitaciju i resocijalizaciju obolelih. Bolest stavlja na test celu porodicu, i dok se neke porodice trude da u kući ne stvaraju tešku atmosferu, da se prema obolelom ne odnose previše zaštitnički, već mu pružaju što normalnije uslove života, drugi se potpuno zatvore.

Istraživanja pokazuju da je verovatnoća preživljavanja veća kod pacijenta kod kojih se primenjuje hemoterapija uz psihosocijalnu podršku. Grupe samopomoći, psihosocijalna podrška posebno grupna naročito je lekovita između ostalog i zbog ukazivanja obolelom da ne mora i ne može sve sam. Posebno se misli na žene u našem miljeu koje su uglavnom tako naučene i tako žive. Kroz grupu koja je snažno, podržavajuće, humano sredstvo podrške na putu ka oporavku od bolesti, mogu da se povezu sa onima koji se nalaze u sličnim problemima, izloženi složenoj i ozbiljnoj životnoj situaciji radi razmene iskustva, nedoumica… Psihosocijalna podrška je posebno značajna kod bivših onkoloških pacijenta, jer kao što je poznato takve osobe često prati osećaj potištenosti, u socijalnoj interakciji su nedovoljno adaptirani i zauzimaju ponovo stav podređenosti, pasivnosti i sputanosti. Promena stila života i odnosa prema sebi mnogima ne polazi lako za rukom, jer ljudska psiha je prilično inertna. Mnogi bi na pitanje dali bi izabrali operaciju ili promenu životnih navika, radije odabrali operaciju, jer kraće traje i manje je bolna. Oni koji su preživeli i u tom preživljavanju uspeli da sačuvaju svoje porodice od sebe, ali i sebe od svoje porodice stekli su i poseban psihološki imunitet. Mnoge žene su tek posle lečenja od raka prestale da rade teške poslove, da se sekiraju zbog svega i svačega i da sebe stavljaju na poslednje mesto.

Kao onkološki pacijent iskusila sam dosta od rečenog, sada sam tu i pokušavam na svakom koraku, a pre svega kroz posao koji radim da motivišem žene kojih još uvek ima nažalost i  čiji se zadnji preventivni ginekološki i drugi pregledi mere decenijama… Pacijentkinja koja je na moje uporno insistiranje obavila posle niza godina pregled ispostavilo se da ima rak grlića materice. Njen komentar je bio da je mojim ulaskom u njihovu porodicu njima je sve krenulo niz brdo. Suočavanje sa bolešću je put ka izlečenju, pacijentkinja o kojoj govorim je na sreću to na vreme prepoznala.

Umesto bilo kakvog zaključka jer je priča o raku beskrajna pružimo im podršku, pomozimo da se organizuju u grupe, udruženja koje im mogu pomoći u kreiranju novih životnih stilova. Knjiga „LJUBAV, MEDICINA I ČUDA“  je na neki naćin promenila moj život i od srca je preporučujem i zdravima, a posebno onkološkim pacijentima, stanimo na ovoj rečenici dr Berni Zigela, „JA NIŠTA NE MOGU DA UČINIM ZA VAS, AKO VI NE VOLITE SEBE, AKO NISTE SPREMNI DA SE MENJATE, AKO NEMATE HRABROSTI DA SE SUOČITE SA SVOJOM BOLEŠĆU “

Socijalna radnica

Nada Lođinović